Ciklus – moja Jugoslavija

Prije se ovaj članak zvao Šta je meni Slovenija, sada nastojim napisati nešto što se zove “Šta je meni Jugoslavija?”

Šta je meni Slovenija
 
Kako da počnem
Hronološki ili po sjećanju
Meni je Slovenija
Prvo Lesnina i posao starog
U čaršiji,
U Miladijama skoro nikad,
Kancelarija iza salona
Teta Nevenka,
Direktor il’ šef – ne sjećam se više
Uglavnom nešto strašno.
S tom Lesninom
Kad sam bio mali,
Ljetovanja
Od Savudrije do Portoroža
Hotel Grand i stranci
Uz to Capodistria
Vožnje na daleku plažu
Jer tamo u Savudriji “prska more”
Izlet u Trst i zaludna nada
Da će mi kupiti motorić.
I Kranjska Gora,
Super brašno što razvlači placke
Runolist, Planica
Ledena Pišnica
Trim staze
Miris Evrope.

 

Pancerice su Alpina
Slovenačke znači,
Iako će u mom sjećanju na njih
Ostati Sarajevo ’84.
Ali Slovenija su
Elan i Alpina
Ponos cijele nacije,
Barem u mojoj kući
Prvo „kiduše“, pa plave „eReMuše“
S Markerovim vezovima,
I one „fasuše“ s rotacionim.
I malo zavisti na Dinine RC.

Kada se srušio prvi svijet,

Bled se vratio u očajnom vicu
U autobusu za Tuzlu
I tupavom podsmijehu gastarbajtera
Na prolazu kraj Bleda,
Bled, haha
Vic koji Martina nije htjela shvatiti.
Jedino mi je bilo drago
Da je još bilo krempita
U Brežicama
U motelu.
Kad sam zadnji puta prolazio
Karton je bio gotov do Ljubljane.
I njih kad se sjetim
Sjetim se uvijek Paje
I njega i Dine u
Lančiji koja to nije
Na putu – nazad ili
– kući.
 
Danas, kad pomislim
Slovenija,
Pored ovog gore
Sjetim se i Mojce,
I mog omiljenog stiha
Yu estrade
„Šaputala je njezno
mili moj Bosanac
ima nešto u tvojoj
priči o meraku“.
 
 
Šta je meni Srbija
 
Srbija meni prekjuče:Slet, VMA,
Bratstvo i JedinstvoSrbija meni skoro juče:Žikina dinastija
Brena i ČorbaSrbija meni juče:

Bum!
Niški specijalci i Užički korpus
Ceca i – nema više

Srbija meni danas:

Uroš i Jasna
 
 
Šta je meni Hrvatska
 
Jutarnja kafa u Počitelju
Dok Dino i ja spavamo na zadnjem sjedištu
Ako pitaš otkud Počitelj u ovom naslovu
Imam ti samo reći, ajd’ ne seri.Skretanje u Opuzenu
Buđenje i “eno mooora”
Da skratim, Hrvatska je, ustvari,
(Metković, Opuzen, Kardeljevo (Ploče))
Gradac
Brist
Zaostrog
Drvenik
Živogošće
Igrane
Drašnice
Podgora (Alaga i Salines)
Tučepi
Makarska (opet Alaga)
Meni bila.
Kada se Hrvatska
Opet samoizmislila
I jedno putovanje
Dubrovačkom Rekom
Sa sedmodnevnim pogledom
Na novoizgradnju mosta
Dr
Franje
Tuđmana
Hrvatska mi je ostala u
Dvije opcije
Tranzit i
Treš pare za treš ljetovanje.

Šta je meni Crna Gora

Granica koju nikada nisam prešao
U svakom smislu
Niti sam ikada bio tamo
Niti sam naučio šta je čojštvo i junaštvo
U uzrastu
kada se kod nas trebalo
učiti junaštvo
iz Njegoševih stihova
Mene odvelo
Zbog onih
koji su ga – manjeviše – čitali
i naučili se istom.
Odvelo me ovamo
A ovdje se čitao
Heine.
 
Šta je meni Makedonija
 
Daleka i strana zemlja
Koju samo iz pjesama znam
I uvijek kada ne povjerujem
Da tolika tuga postoji
sjetim se makedonskih pjesama.
 
Šta je meni Bosna i Hercegovina
 
Kada sam razmišljao o tome
Šta je meni BiH
Mislio sam ustvari
Kako spakovati priču
O identitetu.
Pa sam skontao
Da nema nikakve veze
Između mene i nekoga iz Gruda
Ili Mostara.
Ništa onda, možda se radi
O B bez H.
 
Zajednička iskustva
S Banjalučanima,
Ako ćemo iskreno,
Ista su kao i ona sa Osječanima
Pa čak su i sličnija s Osječanima  
U slučaju
Zemljotresa. 
 
Dobro onda, barem ovaj naš dio BiH,
Al’ opet, kad god sam bio
U Sarajevu sam bio stran.
U Sarajevu je svako stran,
Osim Sarajlija s pedigreom.
O Travniku ne treba ni pričat’.
 
Možda je moja BiH Tuzla
Naravno bez okoline?
I opet, od Bulevara,
Počinje neka druga čaršija
Nekako,
Nikad moja.
 
Ništa osim sjećanja
Zime u Parku i
Ljeta u Parku
I to je to.
 
Na kraju
Jebeš identitet
Prođe ti život
Dok
Razmišljaš o njemu.

Leave a Reply