Slučaj “baner”

Jednog tmurnog aprilskog jutra 1992. godine,  u mom životu najgoreg i najtužnijeg, nakon prvih ratnih dešavanja na sarajevskim ulicama, u emisiju jutarnjeg programa sarajevskog radija je bio pozvan Zdravko Grebo. U toj atmosferi neizvjesnosti i očiglednog straha, na pitanje voditelja, kako se doktor (nemam pojma da li je već bio doktor, ali meni je ZG nekako vazda nekako bio doktor, možda ga je oslovio i sa “profesore”) osjeća tog jutra, Grebo mu je ogovorio:”K’o govno”. I fakat, mislim da su se svi normalni ljudi u Sarajevu i BiH osjećali “k’o govno”.

Otprilike nekih dvadesetak godina kasnije, prije nekoliko dana, kada sam se probudio, prije nego sam krenuo na posao, vidim na facebooku neku diskusiju. Jedan prijatelj, šokiran, piše o nekom baneru na e-novinama. Otvorim e-novine, isključim AdBlock kad tamo, stvarno, sa vrha stranice mi se smiju Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić. Opet sam se osjetio kao govno.

Od tog jutra sam prošao kroz cijeli spektar različitih osjećanja, od prvobitnog šoka, do još većeg šoka nakon degutantnih obračuna sa bivšim prijateljima i sadašnjim ogorčenim neprijateljima, sa čistkom komentatora. Nakon toga su uslijedile diskusija i jedna racionalizacija, koja je u mom slučaju dovela do toga, da se osjećam onako kako se mora osjećati neki vjernik koji je iz bilo kog upečatljivog razloga shvatio da bog ne postoji.

Prvo sam pokazao prilično egoističnu reakciju. Mislio sam, ne mogu podnijeti da moja donacija, koja je bila simbolična, i od koje sam siguran da e-novine ne mogu finansirati ni jedan redakcijski doručak, ali, to jeste, pored nekih milion komentara dok nisam bio banovan, bio moj doprinosu projektu e-novine ne može i ne smije ići u istu kasu kao novci pomenutog dvojca. Prvo sam pomislio, a naivno vjerujući i danas da pare imaju lice i da se može primjetiti koji euro je moj, a koji dinar je došao od ove dvojice i da se meni povraća od misli da je moja donacija tek onoliko vrijedna kao i “treš pare za treš baner” od SNS-a. Koliko god me uvjeravali da im je moja donacija važnija, a nisu, ja im više ne bih ni mogao povjerovati. Čak štaviše i glodur i direktor potpisuju i objavljuju komentar koji kaže:

” Ovi što seru protiv banera nek se ufate za buđelar i neka uplate članarinu pa neće na e-novinama biti ni Grobara a bogami ni jebenog Dormea! Dvadeset hiljada posjeta dnevno! Pa neka svako dođe po dvaput i neka su stalno isti čitaoci, to je minimum 10.000 stalnih čitalaca (ima sigurno mnogo više) x 10 eura to je 100.000 eura mjesečno! Ali ugodnije je srat po redakciji nego se rastat od par eura, jelde? Pičke!”

Dobro, bez problema, priznajem, jesam, pička sam. Nije problem ni Srbija, ni nakaradni političko-društveno-ekonomski sistem, nego su eto, krive škrte pičke koje koriste servise “privatne firme E-NOVINE D.o.o. Beograd”, a da ne žele platiti za to. Škrticama i pičkama se žao rastat’ od par eura. Hajd’ dobro.

Drugi instinkt kojim sam se poveo, jeste, misao o tome kako će na baner reagovati žrtve, direktne žrtve četnikovanja ovog dvojca i bivšeg im šefa. Jedan ekstremni, ozlojeđeni pogled iz perspektive žrtve je dao Nermin Čengić na protest.ba i to je sada ustvari problem između bivših prijatelja. Vjerujem da je Čengićeva reakcija legitimna, iako pretjerana, jer se čovjek osjeća prevareno.

Nakon toga, stavljeno mi je do znanja, a tu kritiku ne samo da sam shvatio, nego sam je prihvatio u potpunosti, a to jeste da se smaram prilično luksuznim temama, te da sam iz luksuzne berlinske bezbrige reagovao bez razumijevanja za specifičnu situaciju u Srbiji. Slijedeći komentar mog beogradskog prijatelja, brata, mi je, priznajem, tek otvorio oči:

“Ako je Srbiji problem SNS a ne Srbija sama – pa onda Srbija nema problema. Ako je problem SNS a ne Srbija – onda je sve što e-novine rade u zadnjih 3 godine deplasrano, treba da stave katanac na vrata i da se Petar Luković skrušeno vrati u Vreme da titra Teofilu Pančiću.

Ako je problem e-novina baner SNS-a a ne to što je pravednička e-rulja ponosno spalila berlinskog vešca, pa onda e-novine nemaju problema.
Ako je problem e-novina baner SNS-a a ne to što korisnika banuju zbog komentara na račun Vesne Rakić-Vodinelić a ne zbog antisemitizma koji i sam priznaje, pa onda e-novine nemaju problema.
Ako je problem e-novina baner SNS-a a ne Smajlovićkino poprsje ili Tihićeve uši, pa onda e-novine nemaju problema.
Ako je problem e-novina baner SNS-a a nije problem potencijalni baner LDP-a koji je (da samo načnem duuugačak spisak nepočinstava) abolirao Vuka Draškovića & Vaskoliko Ravnogorstvo, pa onda e-novine nemaju problema.

Pare SNS-a, pare kojima su platili baner na e-novinama potiču iz istih (ili sasvim nalik) izvora kao i pare DS-a ili LDP-a. Baner na e-novinama je izabrala marketinška agencija koja radi SNS-u kampanju nije sam Vučić o tome odlučivao.
SNS-u je već višestruko dat legitimitet. Dali su im legitimitet Evropa & USA kada su ih proglasili za ne samo potencijalne već i poželjne sagovornike, a dali su im ostale partije zato
što nežno&prijateljski ćaskaju&šuruju sa njima van skupštinskih govornica i TV studija. SNS jeste legitimna partija u ovom trenutku i tome su najviše doprineli DS (i unekoliko LDP) svojski se trudeći zadnjih godina da pokažu da su razlike među njima u najboljem slučaju kozmetičke prirode. I na kraju, legitimetet SNS-u su dali i “najprviji prvosrbijanci” koji su ih se listom, već pri samom nastanku SNS-a, odrekli kao izdajnika i žutoljubaca.
E-novine nisu najdrugije u “Drugoj Srbiji”, oni su margina margine sa dvoje ili troje saveznika na javnoj sceni. E-novine su za LDP, Vreme, B92 i ostale krugodvojkaše isto što i srpskinacionalisti.com samo sa drugim predznakom. Ako postoji neki skriveni motiv likova koji stoje iza kampanje SNS-a to je da se bodu oči “relevantnim drugsrbijancima” reklamiranjem na jeretičko-ekstremističkom mediju a ne da se kupuje ulaznica. Za 99% glasača DS-a su e-novine potpuna nepoznanica. Za one glasače LDP-a koji znaju za e-novine, iste su užas levog ekstremizma.

And last but not the least, mi ovde živimo pod predizbornim bilbordima. Baner SNS-a nisam ni registrovao. Mogu stoga da razumem da je nekome ko živi u Torontu ili Berlinu to šok. Ali članovi redakcije e-novina ne žive u Torontu ili Berlinu, žive u Beogradu. I mnoge stvari, nakon svega što se ovde desilo ili dešava, jesu luksuz za nas. Ako bi se preterano štrecao zbog ovog banera, to bi značilo sa jedne strane da sam na jedno oko spavao 20 godina a na drugo sam slep za ono što se oko mene dešava, a sa druge strane značilo bi da potpuno neprimereno svojim godinama i iskustvu verujem u bajke i srećne završetke.”

Tek tada sam shvatio neke stvari. Danas, nakon pola kilometra komentara o baneru, redakcija na svaku kritiku odgovara nekom konstrukcijom zvanom: “da nam je uplatio LDP, pa makar uslovno, mi ne bismo uzimali od SNS-a.” Tu konstrukciju, iskreno, ne shvatam, a još manje je želim prihvatiti kao opravdan argument. Pa zar nije upravo Čeda igrač koji je iznevjerio očekivanja, a da svo vrijeme konstruiše svoj slučaj, da i on naime mora pojesti poneko govno, da bi proturio i poneku svoju ideju. Kritika LDP-a i Čede Jovanovića jeste i legitimna i opravdana i neminovna, zašto onda kritika e-novina ne bi bila dozvoljena?

Moj zaključak je bio da banerom SNS-a, ili bilo koje partije u Srbiji, e-novine, prije svega E-NOVINE D.o.o. Beograd, postaju normalan medij i obična privatna firma. Od prijašnjeg mišljenja da ovim banerom, SNS sebi kupuje ulaznicu na političku scenu “normalne Srbije”, da se stavlja tačka na neku dečetnikizaciju SNS-a, moj stav je doživio svojevrsni obrat, a to je, da banerom SNS-a e-novine sebi kupuju svojevrsnu ulaznicu na medijsko-političku scenu u Srbiji. Dešava se normalizacija i salonizacija, onog medija kojeg sam ja smatrao svetim i nedodirljivim. Dozvoljavam, jer ja već po prirodi jesam prilično naivan.

E sad, da li e-novine sebi mogu priuštiti u srbijanskom i zapadnobalkanskom medijskom okruženji luksuz da budu normalan medij. Kako sam ja shvatao, prvi i osnovni zadatak e-novina je kritika, kritika koja ni u jednoj svojoj nijansi nije i ne može biti konstruktivna, nego samo fundamentalna! Ta kritika ne može na temeljima srpskog društva izgraditi pozitivan sistem vrijednosti, nego sasvim suprotno, takva fundamentalna kritika može samo rušiti cijeli društveno-politički sistem, da bi iznad te ruine uspostavila svoj, jednistveni sistem vrijednosti, pa makar on važio samo za redakciju, grupu apostola e-novina u koje sam se ubrajao i sve prijatelje e-novina koje sam smatrao svojom porodicom. Niti e-novine, niti E-NOVINE D.o.o. Beograd ne mogu biti niti profesionalne novine ili portal, niti obična privatna firma u takvom sistemu i takvoj Srbiji, kao svake druge novine i kao svaka druga firma. Misija e-novina, oprostite mi na jeziku, je po mom shvatanju bila “jebanje matere” svima onima koji su doprinijeli da se svi mi, a posebno Uroš i Jasna i Katarina i Branislav i Petar i Milica nalaze tu gdje jesu i u tome kako im je. Odluka e-novina, da u predizbornoj trci postanu “normalna firma” i profesionalni medij je preuranjena, ona vodi donekle u salonizaciju i normalizaciju e-novina u odnosu na društvo u kojem žive, prije završetka zadate misije. Vrijeme će pokazati, da li ćemo na kraju zaključiti da je “mission failed”.

Za kraj želim naglasiti da sam uvjeren da e-novine zbog banera ni za pedalj neće odstupiti od svoje uređivačke politike. Čini mi se, koliko ja shvatam, da im to kritičari nisu ni prebacivali. Zato sam sebi lično morao postaviti pitanje, zašto sam se ja lično osjećao kao govno nakon što sam vidio baner? Meni su e-novine bile sveto mjesto! Svaki pixel mi je bio svet! Mislio sam da likovi Vučića i Nikolića (kao i Jovanovića, Đilasa, Tadića, Šešelja, Izetbegovića, Kosorice, Dodika…) na e-novinama mogu samo pojaviti u slučaju one već prethodno pominjane fundamentalne kritike ili kao predmet nemilosrdne zajebancije. Sveti pixeli su postali pixeli kao svi drugi pixeli na mom browseru, a e-novine su bile i ostale ubjedljivo najbolji dio medijskog prostora u ex Yu. Na moju žalost, ne i više od toga!

PS. Odluku da citiram komentar svog beogradskog brata sam donijeo svjesno i prihvatam svaku kaznu koju mi odredi zbog neautorizovanog korištenja.

 

Vedmir Osmanović, Berlin 24.04.2012

3 thoughts on “Slučaj “baner”

  1. Elf the Wise says:

    Realno, kojoj god drzavi da placas porez, dobre su sanse da ti pare idu u istu kasu, u koju idu pare govana klase Nikolic/Vucic. Citiracu popularnog i svima mrskog Zizeka: “Uzmite im pare”.

    Ovo ja tek sad, jer sam tek juce otkrio sajt i registrovo se.

    • Elf the Wise says:

      …i Cengiceva reakcija je bila toliko pretjerana, da je bilo ocito da je to vise povod, nego stvaran razlog. Iz onog teksta vise izbija zavist i frustracija samim Lukovicem, nego reakcija prezivjelog (nema zivih zrtava) i PTSP.

    • Bunna says:

      Dobrodosao Elvise.

      Inace, afera baner bila i prosla. Meni je ovo ostao kljucni zakljucak “Meni su e-novine bile sveto mjesto! Svaki pixel mi je bio svet!” sto govori samo i iskljucivo o mojoj naivnosti.

      Za Cengica, jasno je da je to privatna stvar bivsih prijatelja.

Leave a Reply